Pod pseudonimom Mike O'Milla, Nikola Vugdelija predstavio je spot za novu pjesmu „Radin, a sidin“, za koju mu je inspiracija bila vlastito taksiranje u sezoni. Pjesma i spot nastali su u suradnji s Baldom i Luiđijem, dok je za glazbu zaslužan Heritage Crew. Producent je, kao i na većini Mikeovih pjesama, bio Saša Antić. Povodom novog hita, ovom kaštelanskom sociologu postavili smo par pitanja o glazbenoj karijeri, njegovim dosadašnjim iskustvima, ali i o potencijalnim planovima za budućnost.
Prije nekoliko dana ste izdali novu pjesmu “Radin, a sidin”, kako je izgledao kreativni proces? Je li inspiracija bilo vlastito iskustvo rada u sezoni?
- Pisma je nastala dok san se vozija u autu. Tekst opisuje situacije iz života sezonskog taksi vozača, ludilo s turistima, gužve u luci, favele u Okrugu, napisa sam je bez puno pameti, onako za sebe, al kad se svidila priki Baldi Đanoviću, koji radi sličan posa, odlučili smo je objavit. U spotu se pojavljuju Tomosi na kojima će Baldo vodit turističke ture po Splitu i to je, u moru sličnih ponuda, originalan način obilaska kultnih splitskih mista, poput dvorane Gripe, Splita 3 i Poljuda. Radit i sidit je tipični dalmatinski mot.
Kakve su reakcije publike na novu stvar?
- Nekome će pisma bit baza, nekome neće, ka i sve u životu. Nama je bilo zabavno radit pismu i spot.
Tvoj prvijenac je bila pjesma o legendarnoj 37-mi, a sada se već vidi napredak, barem što se prijevoznih sredstava tiče... Smatraš li da se tvoj glazbeni put puno mijenjao od početaka do sada?
- Hehe, je, je, sad sam u autu. Prije sam svira bubanj u par grupa, većinom grunge i rock, sviram i gitaru. Pišem poeziju kad mi dođe, a šta se tiče repa, ponekad napišem nešto i izbacim. To je samo jedan od načina da se izrazim, možda i najlakši, budući da sam ne radim glazbene kompozicije nego samo tekst.
Koji su ti glazbeni uzori? Vidim da surađuješ sa Sašom Antićem iz TBF-a, je li on utjecao na tvoj glazbeni izričaj?
- Volim muziku općenito, nemam žanrovska ograničenja, za maturalni rad sam uzea Claudea Debussyja, volim mediteranski pop Lucija Battistija, argentinsku rock scenu, afričku muziku iz Malija, nekad upalim i narodnu kafansku muziku, za opuštanje, nekad The Smithse, svašta, zavisi o situaciji. Od domaćih autora najviše volim Arsena. Od repa volim Nas-a i Wu Tang. Saša Antić je majstor svog zanata, slušam ga od petog osnovne, kod njega snimam svoje rap trake, on mi je dosad skoro sve producira.
U svom opusu imaš pjesama koje se bave ozbiljnim društvenim temama („Mi smo dica ka i sva druga“), ali i pjesama koje mi se čine kao čista zezancija. Primijetila sam da u glazbi, bez obzira kojim se temama bavi, uglavnom guraš pozitivan stav. Je li to u skladu i s tvojim pogledom na život i smatraš li da je bitno u današnje vrijeme gurati pozitivu i micati stigme s određenih tema?
- Pisma i projekt "Mi smo dica ka i svaka druga" nastala je za vrime dok sam radija u popravnom domu, socijalne je tematike i nosi poruku destigmatizacije djece iz domova. "Ne kupuj, udomi" priča priču o napuštenim pasima i mačkama, i također je šire socijalne tematike ispričana na dječji način. "Zaratustra" je inspirirana Nietzscheom, to je na neki način izraz bunta prema svijetu koji me okružuje. "Trisedma" je lokalna kronika koju razume oni koji su proveli vrime u njoj.
Mike O'Milla je moj alterego, reper u meni, koji vjerojatno služi osvještavanju i razvijanju vlastitih nesvjesnih i podsvjesnih dijelova identiteta i odrađuje funkciju samoprihvaćanja.
U Kaštelima ima izreka - Ostarit a ne poludit. Ne triba sebe ni svit oko sebe shvaćat previše ozbiljno, ni osobno, doza redikulizma je dobar lijek za taštinu. Triba gurat pozitivu i pičit zdravu zezanciju.
Imaš li neke već formirane planove za budućnost, spremaju li se neke nove pjesme?
- Spremam neke nove projekte al to je tek u začetku, trenutno radim videospotove za par umjetnika, pišem, mada u zadnje vrime ne stignem pisat za Portal jer je krenila turistička sezona u punom gasu.
Foto: Screenshot (Youtube)
