Bilo je živo u parku Vitturi jutros, okupilo se mnoštvo učenika, njihovih nastavnika, asistenata u nastavi, kao i kulturnih djelatnika. A razlog je bio edukativan i zanimljiv. Program Park Vitturi – susret u vrtu organizirao je Muzej grada Kaštela u suradnji sa Srednjom školom „Braća Radić“ iz Kaštel Štafilića i Konzervatorskim odjelom u Trogiru, a cilj je bio djeci iz srednje škole pojasniti ponešto o povijesti parka, njegovim prirodnim i kulturnopovijesnim karakteristikama te o izazovima njegove obnove i održavanja u uvjetima klimatskih promjena.
Povijesni pregled detaljno je mladima ispričao Mario Klaić iz Muzeja grada Kaštela, koji je svoju opsežnu priču bio započeo općim pitanjem, "zašto parkovi služe", a iako su danas obično namijenjeni za neka velika okupljanja, u prošlosti su bila najčešće namijenjena druženjima vlastelinskih obitelji.
"Kad je točno ovaj park nastao. Ono što je pouzdano, od 16. stoljeća pa sve tamo do sredine 18. postojala je zabrana sadnje šume i čvrstih objekata izvan utvrđenih zidina", pojasnio je Klaić. Naime, time se željelo spriječiti neprijatelje kad dođu pod tvrđavu da se brzo zaštite. Možda je u ovom trenutku bitno i spomenuti kako je Lukšić dobio ime, za one koji to možda slučajno ne znaju. Naime, kako se radilo o posjedima obitelji Vitturi, možda bi logičnije bilo to ime, no jedan od članova obitelji Vitturi zvao se Člukša, te se po njemu proziva mjesto. Koje se, inače,prije nekoliko stoljeća desetljećima sporilo s Kambelovcem gdje im je međusobna granica.
Na mapi iz 1745. godine, pokazao je Klaić, parka nije bilo, tako da se sa sigurnošću može kazati da je nastao nakon toga. Smatra se kako je par na kraju izgradio Radoš Antonio de Michieli Vitturi, koji se rodio 1752. godine, a umro 70 godina poslije. Imao je još zanimljivih povijesnih opaski Klaić, ali možda da istaknemo samo jednu iz bliskog 20. stoljeća. Naime, do 1965. ili 1966. godine u sklopu parka bila je i kuća za vrtlara, gdje je živjela osoba zadužena za uređivanje parka. Tada je ipak srušena te od tad ne postoji nitko tko je pojedinačno zadužen za ovaj park.
O biološkom dijelu govorio je profesor Nikola Škaričić iz srednje škole Braće Radić, održao je nešto kraće predavanje "Inventarizacija biljnih vrsta u parku Vitturi". Kraće jer su se djeca morala vratiti na nastavu, a povijesni pregled se malo odužio. Možda najzanimljivije je spomenuti čega više nema u parku. Nema španjolske jele, koja je u jednom trenutku bila, valjda nekako dopremljena u mladosti još iz Španjolske. A tamo raste na jugu, kao i na sjeveru Maroka, zanimljivo ne baš uz morsku površinu, nego na oko 1000 metara nadmorske visine.
Foto: Jakov Sučić
