predavanje ekrani

"Školica za mamu i tatu", projekt udruge Kućica sretnog djetinjstva, nastavljen je u petak poslijepodne u dvorcu Vitturi predavanjem "Kako ekrani utječu na razvoje dječjeg ponašanja", koje je održala dječja psihologinja Žana Pavlović. Tema koja je krajnje aktualna sad već godinama, kako su mobiteli, tableti i pametni televizori obuzeli naše živote, ipak ima i dodatni zaplet.

Naime, kako je istaknula psihologinja Pavlović, u posljednje dvije godine dogodila se velika promjena za koju još moramo vidjeti što je napravila mladima.

- Čitavo vrijeme smo djeci govorili kako ekrani nisu dobri, kako moraju manje biti na elektroničkim uređajima. I onda je došla korona, ti ekrani su mnogima bili postali jedini izlazak u svijet. Jasno je da su djeca bila zbunjena, najprije je nešto loše, a onda se to od njih očekuje. Imamo primjere u praksi da je to ozbiljno utjecalo na djecu, ali i odrasle, govori Pavlović, dodajući kako u svojoj praksi već ima djecu od šest ili sedam godina koji su postali ovisnici o internetu. Dodala je i kako je ozbiljni nedostatak da ne postoji znanstvenih istraživanja o suodnosu djece i elektroničkih uređaja nakon što su se događale specifičnosti s koronom.

Što je danas djeci bitno možda je najbolje oslikao citat jednog 10-godišnjeg Dina, kojeg je izrekao psihologinji. "Prijatelj i ja kopamo oko kuće. Ako nađemo zlato kupit ćemo neograničeni Internet i PS 5". Djeci je zapravo elektronika postala način života. Pavlović se ovaj put puno više osvrnula na vrijeme pred ekranima i na sam broj ekrana, manje se dirajući sadržaja. Naime, zamjetila je da roditelje ne obraćaju puno pažnju na sve ekrane koje imaju.

- Odgovore mi tako da djeca provedu oko pola sata pred mobitelom. Onda ih pitam za televizor, pa i to bude pola sata. Na kraju i pred tabletom provede neko vrijeme. U prosjeku u Hrvatskoj dijete pred ekranom provede dva sata dnevno preko tjedna, a tri sata preko vikenda. To je previše, preko 700 sati godišnje, upozorava Pavlović.

predavanje ekrani tekst

Zanimali su nas i specifične preporuke, primjerice kad uopće dopustiti djetetu da ima svoj mobitel.

- Ha, još do prije nekoliko godina preporuka je bila ne prije 12 godina. Ali iskreno, mislim da se nitko više ne drži te preporuke, niti je više životna. Odgovorit ću diplomatski: bez mobitela djetetu izdržite koliko god možete, kaže psihologinja, a ima i jedan dodatni savjet kako koliko-toliko smanjiti ovisnost o elektroničkim uređajima. Tiče se to ručka, odnosno objeda, koji čak i kad se čitava obitelj okupi za stolom teško može proći bez ekrana.

- Izgasite televizor za vrijeme objeda i maknite mobitele od svih članova obitelji. Ručak je blagovanje, trebalo bi ga iskoristiti za socijalnu komunikaciju, a ne i u to vrijeme imati "sindrom pognutog vrata", kaže Pavlović. Dodat će i kako se u posljednje vrijeme zamjećuje krajnje loš trend instaliranja televizora i u dječje sobe. Što po najmanje dvije osnove nije dobro, jer će dijete i više moći biti pred ekranom, a roditeljima je smanjena mogućnost kontrole sadržaja.

Za kraj, Pavlović kaže da su ekrani i elektronski uređaji tu u našem životu i nerealno je očekivati da ih neće biti. Kad su djeca u pitanju, drži da je jednostavno potrebno imati neku kontrolu, ograničeno vrijeme pristupa. Jer u suprotnom nije nemoguće da dijete u ranoj fazi života postane ovisnik, da ima problema s komunikacijom i da mu se dogodi socijalna otuđenost.

Foto: Ivana Topić


KOMENTARI:
(Da bi ste mogli komentirati morate biti prijavljeni na Facebook.)

Izdvojeno