hren
 

PISMO UČITELJICE KOJA GODINAMA POKUŠAVA REDOVNIM PUTEM DOĆI DO POSLA DONOSIMO U CIJELOSTI
Poštovana ministrice Divjak, obraćam Vam se ovom nesvakidašnjom zamolbom za posao, u nadi da ćete možda baš Vi biti ta koja će imati odgovore na moja pitanja, za mene, učiteljicu razredne nastave, koja je završila četverogodišnji studij te stekla zvanje diplomiranog učitelja, koja tu diplomu nije kupila, već svojim učenjem i marljivošću zaslužila, mene, koja je položila stručni ispit, nakon što je odradila godinu dana besplatno kako bi isti i položila, mene, koju je učiteljica kod koje sam odrađivala praksu preporučila ravnatelju da je zamijenim na dvije godine dok je ona na neplaćenom, ravnatelj te iste škole odbio s riječima da je njemu reizbor te da mora primiti nekog drugog, mene, koja je tijekom trinaest godina poslala mnoštvo molbi i dobila mnoštvo odbijenica, jer je uvijek netko drugi bio podobniji iz ne znam kojih razloga i naravno već je netko drugi bio primljen na upražnjeno mjesto i prije objave natječaja. Bilo bi smiješno, da nije žalosno, koliko puta bi prilikom predaje molbe dobila nimalo dvosmislene primjedbe da je mjesto već zauzeto. Prekrasan je osjećaj kad nosite zamolbu u školu, a znate već unaprijed da ste uzalud dolazili.

Netko će reći, pa dobro što ti hoćeš, nemoj biti nezahvalna, ipak ti radiš. Istina jest da radim sve ovo vrijeme, jer u današnem vremenu, tko si može priuštiti biti bez posla?

Moja obitelj živi od moga rada, ne živi od moje diplome, papira koji očito za puno ljudi ništa ne znači, jer svi sada znamo za ove slučajeve koji se razvlače po novinama, gdje rade učitelji, nastavnici, profesori bez diploma, ispravnost moje diplome i položenog stručnog ispita ste pozvani slobodno provjeriti. Uvjerena sam i da znate kako u školama rade osobe koje su završile fakultete, a nisu stručne ispite položile, pa čak i neke osobe kojima je ostalo samo par ispita do diplome, pa eto takve osobe su imale prednost nad mojom diplomom. Također sam uvjerena da znate da je posao učiteljice postalo neka vrsta nasljednog prava, jer naime kad jedna učiteljica ode u mirovinu, na njeno mjesto, gle čuda, dođe njena kćer, nevjesta ili netko drugi iz iste obitelji. Ne kažem da te osobe nemaju tražene kvalifikacije,al imam ih i ja, a oni dobiju posao. Možda je to neki zakon za kojeg ja ne znam, znate li ga Vi?

Ne znam koje kvalitete i znanja bi ja još trebala imati, osim diplome, da bi me neki ravnatelj ili ravnateljica pozvao barem na razgovor, jer kao što znate u svim drugim firmama kad predate zamolbu za posao vas pozovu na razgovor, pa vam onda mogu reći jeste ili niste primljeni, ali ne i u školama, U školama toga nema. Moja obitelj živi od novca kojeg suprug i ja zaradimo i stoga ja nemam vremena obilaziti škole jednu po jednu, od ravnatelja do ravnatelja, predstavljati se, moliti, kumiti, a nemam ni viška novca potkupljivati nekoga da bi me zaposlio. Jer to se, naime, kosi sa svim mojim uvjerenjima. Supruga sam hrvatskog branitelja, koji nije u mirovini već i dalje radi, majka sam jednom četrnaestogodišnjaku, Hrvatica sam i katolkinja, nisam član nijedne političke stranke, ne podržavam korupciju i nepotizam, i DA, diplomirani sam učitelj s položenim stručnim ispitom, marljiva sam i sposobna te u potpunosti udovoljavam zahtjevima natječaja koji se objavljuju. Što je još potrebno znati, imati ili napraviti kako bi dobila posao u školi kao učiteljica razredne nastave, posao za kojeg sam se školovala, posao kojeg volim?

S poštovanjem,
Jeanette Milardović


KOMENTARI: